Geografska obiljezja kraja

Published Date
Hits: 1081

 

Kula Atlagic je selo- mjesto, koje se nalazi u državi Hrvatska, Zadarska regija, na 44°3'30" sjeverno od ekvatora i 15°35'21" istocno od pocetnog meridijana.

Kula Atlagic pripada podrucju Ravnih Kotara, tako da je u proslosti, ta vrijednost plodnih i klimatsi ugodnih Kotara, bila oduvjek kontrast siromasnoj i krski oporoj Bukovici, te je bila i glavni razlog stalnih emigracija iz Bukovice prema Kotarima.

Prednost obilja vode, bila je presudna za opstanak u krsu, te je benkovacki kraj u dalekoj proslosti bio zitnica nadomak moru i stocarstvo zimovaliste podno vrletnog Velebita i lickog zaledja. Uticaji vremena su ostavili tragove i do danas, tako da je agrostocarska ekonomija ostala i dalje temelj egzistencije mnogih zitelja toga kraja.

Sredisnjim djelom benkovacke mikroregije idu vazni pravci iz unutrasnjosti Hrvatske prema Zadru, Sibeniku, Splitu, Kninu, Rijeci, Zagrebu, dakle citave sjeverne Dalmacije sa kontinentalnim zaledjem. Ovim prometnicama vrsi se osnovna razmjena dobara i protok ljudi, a u ljetnoj sezoni krece velik broj turista prema obali.

Osnovni elementi geografskog polozaja, dakle dobra prometna povezanost, agrarne povrsine, mediteranska klima, daju dobar prostor za razvoj ovih podrucja. To je izuzetno nizak visinski prostor, koji se krece od 80 do 200 m , tako da je citav prostor lagano nagnut od jugoistoka prema sjeverozapadu. Cjeloviti reljef ima blago valoviti izgled, jer se od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju strmi vapnenacki humci.

Od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju se uske i duge zone vapnenaca, dolomita, flisa, kvartalnih naplavina, crvenice. Lapora i kongomerata paleogena te vapnenackih konglomerat paleogena.

Veliki dio prostora izgradjuju naslage palegenog flisa, te kvartarnih naplavina i crvenice, a to su mahom plodna i obradiva tla.
 


Klimatske karakteristike

Srednja mjesecna temperatura je oko 14C. Kolicina padalina je relativno niska i iznosi oko 900mm.

Izrazit je nepovoljan raspored padavina, narocito u periodu vegetacije (IV, V, VI, VII mj.), jer su tada najvise temperature (od 13C u IV mj. do 23C u VII mj.) a najmanje kolicine padalina (oko 23% godisnje kolicine). Posljedice ovih odnosa su suse. Maksimalne dnevne kolicine padalina su velike, sto ukazuje na njihov pljuskoviti karakter, te cesto mogu izazvati vodene bujice i poljoprivredne poplave, cemu pogoduje i sastav zemljista.

Zbog vjetrovitog kraja, magle su relativno rjetke (oko 5 dana u godini). Snjega na tlu je malo, jer ukoliko i padne kratko se zadrzi. Ucestalija je pojava grmljavina (oko 42 dana/god.), s kojom se najcesce javlja i tuca-grad, osobito u ljetnjim mjesecima i zna biti vrlo opasna za kulture. Mraz je osobito opasan u rano proljece, jer zbog blage zime biljke znaju rano propupati.

Vjetrovitost je bitna klimatska karakteristika mikroregije, ali su vjetrovi ipak manje zastupljeni nego na obali. Od svih smjerova vjetra, ipak su najucestliji sjeverni i sjeveroistocni (bura), te juzni i jugoistocni (jugo). Zbog relativno malo reljefnih prepreka vjetrovi imaju cesto velike brzine, narocito bura (preko 100 km/sat), dok je bioklimatsko djelovanje juga jako izrazeno i moze izazvati u proljece i fizioloske suse, koje za poljoprivredne kulture znaju biti pogubne.

U citavoj mikroregiji slabo je izrazeno djelovanje maestrala, te su ljetnje vrucine jake i neugodne, narocito u sredisnjem djelu Bukovice.

Prevladavaju tri glavna vremenska tipa: zimski vlazni (jugo), uzrokovan morskim djelovanjem vazdusnih masa i niskog pritiska vazduha, zimski suvi uzrokovan kontinentalnim strujanjima i visokog pritiska i ljetnji izazvan stabilnim anticiklonskim poljem nad citavim Mediteranom.

Voda- ovaj kraj nema vecih kolicina padalina, a k tome nepovoljan mediteranski rezim, uvjetuje da su izvori i vrela slabo izdasna i povremena. Stalnih tekucica ovdje prakticki i nema, osim u zimskim mjesecima kad pojedini kanali i pritoke narastu na opasne bujice (u Kuli Atlagic se nalazi uredjen kanal koji odvodi ustajale vode iz nizinskih podrucja- livada: Nadinskog blata, Korlata i Kule Atlagica prema kanjonju pritoke Karisnice u Vranjsko jezero).

Postoji obilje podzemnih voda, sto dokazuju i mnogi iskopani bunari.

U selu Kula Atlagic, neki od poznatih bunara su: Bojiste, Vrbovac, Kuljnovac ili Kulinovac, Dracevac,..

Vodosnabdjevanje Kule Atlagic i jednog djela benkovackog kraja rjeseno je na bazi vodovoda sa rjeke Zrmanje. Prije vodovoda, mnogi seljani su imali napravljene cisterne za skupljanje kisnica ili se kupovala u ljetnjim mjesecima, a voda se dalje crpila putem hidrofona.

Od prirodne vegetacije, rasprosanjeno je nisko raslinje na visim djelovima vapnenackog bila, kao sto je hrast meduca, grab, smreka, draca,.. a u udolinama velike agrarne povrsine, te manje oaze primatnih suma u ogradama.

Vegetacijski pokrov u proslosti je bio znatno drugaciji, a visoke sume raznih asocijacija hrasta sirile su se citavim benkovackim krajem. Danas su ocuvani samo neki manji djelovi pod hrastom. 


Geologija sireg podrucja Benkovca

Podrucje Bukovice i Ravnih kotara izgradjeno je od karbonatnih i klasicnih sedimenata. Karbonati se sastoje od vapnenaca i nesto dolomita. Klastiti se sastoje od naslaga laporom, vapnencima, konglomeratima i brecama.

Recentni strukturni sklop podrucja sjeverne Dalmacije je dosta heterogen, sto je rezultat kompleksnih geoloskih zbivanja od mladjeg mezozoika do danas. U jugozapadnom podrucju s pretprominskim naslagama nalazimo elemente sa horizontalnim aktivnim kretanjem, dok glavno obiljezje struktura sjeveroistocnog podrucja, daje mladja radijalna tektonika.

U priobalnom dijelu terena linija Benkovac- Kula Atlagic- Smilcic, dobro su izrazene plikativne strukturne forme dinarskog pravca pruzanja (sjeverozapad- jugoistok). Dominiraju normalne bore, koje se pruzaju u izduzenim i gotovo paralelnim nizovima s pravilnim rasporedom stratigrafskih clanova od najstarijih krednih, do najmladjih paleogenskih. Najstarije dijelove tih struktura izgradjuju naslage turona, dok se u sinklinalnim dijelovima bora nalaze fliske naslage eocena.

Nasuprot ovom, prostor u sjeveroistocnom dijelu izgraduju pretezno debele, klasicne „Promina naslage”. Citavo podrucje prominskog bazena, od Benkovca do Zegara, treba shvatiti kao sinklinorij u kojem je jugozapadno krilo znatno blaze polozeno od sjeveroistocnog, koje je krace, strmije i jace tektonizirano.



Arhitektonsko- gradevinski kamen

Kamen je, uvjetno receno, neiscrpna sirovina u podrucju Ravnih kotara i Bukovice. Tu se nalaze razlicite vrste kamena, od onog sto se koristi za betonski agregat, pa sve do ukrasnih ploca. Nase vrste kamena trazene su gotovo u svim evropskim zemljama, pa i na drugim kontinentima. Postoji nedovoljna geoloska istrazenost terena, posebno nedostaju podaci p prognoziranim rezervama pojedinih vrsta kamena i njihovoj kvaliteti, te mogucnosti primjene. Osim vec poznatog „benkovackog plocastog kamena” postoje i druge vrste kvalitetnog kamena. Jurski i kredni raznobojni kamen, zatim sarene paleogenske brece i konglomerati velike tvrdoce omogucuju rezanje u vece i manje blokove, te ploce razlicitih debljina.